budi vjernik

ponedjeljak, 23.04.2007.

Svetogrđe prema katoličkoj teologiji i kanonskom pravu

Prof. dr. Tomo Vukšić

Ovaj članak, nastao kao predavanje na koronskim sastancima s pastoralnim svećenstvom, obrađuje temu svetogrđa po nekoliko vidova: ekleziološkim, dogmatskim, moralnim, pravnim, liturgijskim i pastoralnim. Ponajprije je svetogrđe definirano, u skladu s klasičnim moralnim postavkama, kao jedan od mogućih grijeha protiv bogoštovlja (lat. religio). A budući da se u svetogrdnim činima obično radi o teškim grijesima, Crkva ih, pa tako i ovaj članak, tretira također pod pravnim vidom. Za njih su ponekad propisane i različite teške kazne jer se ponekad radi o vrlo velikim deliktima, naročito ako je svetogrđe počinjeno protiv sakramenata. Takvi prekršaji, naime, jer su sakramenti prije svega čini mističnoga Krista - Crkve, vrijeđaju i Crkvu i Krista. Ustvari, jer su sakramenti uvijek čini Crkve i mjesto događanja Crkve kao zajednice i posrednice spasenja, nikada ne mogu biti privatizirani, pa ni sa strane djelitelja, te se može kazati da nema sakramentalne religioznosti bez eklezijalnosti. I na kraju, govor je o oskvrnjenju svetih mjesta i ponovnom slavljenju liturgijskih obreda u njima.

Svetogrđe, ili obesvećenje svetoga, kao tema zahvaća različita područja života Katoličke crkve: vjeru i teologiju općenito, moralku i ekleziologiju, liturgiju i liturgiku, crkveno pravo i pastoralno djelovanje. Naime, grijeh svetogrđa prekršaj je takve naravi da je mnogo puta, ovisno o njegovoj veličini i okolnostima u kojima je počinjen, uz to što je grijeh, i to redovito teški, istovremeno i težak kanonski delikt kojega crkveno zakonodavstvo vrlo strogo kažnjava. Stoga će u ovom članku, koji je podijeljen u osam cjelina, najprije biti objašnjen pojam svetogrđa. Potom se predlaže naziv "grijesi protiv bogoštovlja" kao prikladan hrvatski prijevod klasičnoga latinskoga naslova peccata contra religionem(1) te odgovara na pitanje: koji su to grijesi protiv bogoštovlja. Četvrto poglavlje govori o svetogrđu kao teškom grijehu i teškom deliktu a peto ga promatra s kanonsko-pravnoga i moralnoga stanovišta. A budući da svetogrđe ima i svoje pastoralne posljedice po zajednicu vjernika, u šestom dijelu ga se dotiče s eklezijalnoga i dogmatskoga vidika. I na kraju, govor je o kaznama koje Crkva određuje za počinitelje svetogrdnih čina te o ponovnom vraćanju liturgijskoj službi oskvrnjenih svetih mjesta.

Nastavlja se...

VAPAJ ČOVJEKA

Gospode ako mi ne pomogneš poginut ću u svom bezakonju.
Nemoj me ostavit ovakva kakav sam sad, vrati me prvobitnoj ljepoti.
Mrtav sam, oživi me blagošću svojom životvornom Kriste Spase moj.
Tonem u besmisao Hriste moj, bez tebe živim kao mrtav,
ne živi mi se a umrijeti ne mogu, jer sam davno umro.
Što sam ja bez Tebe Bože moj, svijet mi se u Ad pretvorio.
Pogledam li u život stvorio sam pakao, a poslije smrti što me čeka,
kamo da od lica tvojega pobjegnem Vlakiko,
kamo da se skrijem od tebe tako najmili.
Tko će me izbaviti od smrtnog tijela ovoga, ako ne ti Bože!!

petak, 20.04.2007.

Prekogrobni život u NZ

NZ prihvaća SZ-o učenje o uskrnsuću. biti s Bogom znači živjeti. Novost u NZ je mučeništvo Isusa Krista te njegovo uskrsnuće. Isusovim uskrsnućem eshatologija dobiva novo središte, osobu Isusa Krista.

Sinoptici

Sinoptici ne govore izričito o vjeri u uskrsnuće oni je predpostavljaju. Isus govori o uskrsnuću kad raspravlja sa saducejima: "Bog sam Abrahamov.. Mk 12,18-27. On je Bog živih a ne mrtvih. Kad Isus razgovara sa farizejima o uskrsnuću onda ističe da je to posve drukčije a ne povratak u našu ljudsku stvarnost.

Pavao

Pavlova formula vječnog života glasi: Biti s Kristom jednako je živjeti. "Koji smo god kršteni u Krista Isusa... Rim 6,1-14. Kristova je smrt usmjerena prema uskrsnuću stoga su i oni koji su kršteni u njegovo ime usmjereni k uskrsnuću. Vjera u uskrsnuće vezana je uz osobu Isusa Krista. U 15. pog. 1 Kor. govori se o uskrsnuću. Pavao govori o tjelesnoj dimenziji uskrsnuća. Snaga uskrsnuća već djeluje ali će se uskrsnuće do kraja dogoditi na kraju vremena. Mrtvi će uskrisiti jer je Krist uskrsnuo. Uskrsnuće: u tijelu, biti s Kristom; sakramenat i uskrsnuće; ekleziološka dimenzija; pneumatska dimenzija.

Ivan

U Ivana je vjera u uskrsnuće i vječni život identično s vjerom u Isusa Krista. Životna veza s Isusom već sada jest uskrsnuće, vječni život. "Ja sam uskrsnuće"... Iv 11. Tko se nalazi u zajedništvu s Kristom taj se već nalazi u prostoru vječnog života. Ivan 6 pog. govori o vječnom životu koji je vezan uz Krista. Kristovo tijelo i krv primljeni s vjerom otvaraju vrata besmrtnosti svakom pojedincu. Granica između života i smrti nije fizičko umiranje, nego pripadnost Kristu ili odjeljenost od njega. Uskrsnuće se događa već sada - to je birno. No važno je reći da se uskrsnuće događa samo u vjeri u Krista. Prema Ivanovu Evanđelju uskrsnuće vije tek događaj daleke budućnosti nego počinje već SADA. Vječni život se dovršuje uskrsnućem tijela TADA. - NZ: Biti s Kristom - živjeti. Uskrsnuće nije više na rubu nego u središtu vjerovanja. Novozavjetna vjera u uskrsnuće glasi: čuli smo, vidjeli smo, opipali - 1Iv 1,1. - Za Ivana: a) Kristološka dimenzija uskrsnuća; b) prezentska eshatologija.

Život i smrt u kršćanskom shvaćanju

Na neki način o smrti se u NZ govori sa dva stajališta: a) smrt je čovjeku neprijatelj; b) Isusovom smrću dobili smo novost - smrt nije više prekid s Bogom kao prije. Kristovom smrću smo spašeni. - Čovjek otkriva pravi život kad izađe iz uskih granica svoga "ja"; kad sebe zaboravi, kad se žrtvuje i daruje drugima. Izlazak iz samog sebe događa se odnosno dovršuje se u trenutku vlastite smrti. Što je zapravo smrt? 1) Smrt je biološki svršetak, fizički raspad; 2) Smrt može biti prisutna u boliku prazne nezadovoljne egzistencije; 3) Smrt doživljavamo u svakom činu ljubavi. Čovjek ne može istinski, djelom ljubiti drugoga ako ne umre samom sebi. Mi ako sudjelujemo u Kristovu križu - dajemo i primamo život. Kršćanska je eshatologija poziv i poticaj odvažiti se na žrtvu života. Tko to prihvaća živi eshatološki.

Zaključak

Kršćanin prihvaća život sa svim poteškoćama i patnja. Kršćanin ne prizna "nevrijedni" život. Vjera ne traž patnju u životu ali ona zna da bez patnje čovjek samom sebi zatvara vrata pred puninom čovještva. Krist je umro u patnjama jer je osjetio svu strahotu napuštenosti. Čovjek koji nije spreman suočiti se s patnjom i prihvatiti je, zatvara se pred životom. Bijeg od patnje na kraju je bijeg od života. Ako živimo u "ljubavi" sve možemo.

srijeda, 28.03.2007.

Smrt i prekogrobni život u SZ

Izraelovo iskustvo
1) Izrael isprva želi dugo živjeti, biti bogat potomstvom, vidjeti unuke. Rana smrt i život bez djece nesreća je i kazna Božja.
2) Smrt nije potpuno uništenje. Pokojnik silazi u Šeolo u carstvo sjena. Tamo se ne slavi Bog.
3) Smrt preko bolesti baca svoje sjene na ljude. Bolesnik je izoliran od drugih. zbog bolesti čovjek biva na neki način već pokopan.
4) Nije svako egzistiranje život. Život je tamo gdje je zajedništvo, ljubav, saobraćaj s ljudima - s Bogom. Sve se više uviđa da biološki život i pravi poželjni život nisu isto, njihov se opseg ne poklapa. 5) Bog je svemoguć; On je život bez granica. Tko je s njim povezan, taj živi iako mu fizički život nestaje. Ovaj će se odgovor po malo razvit u čvrstu vjeru u prekogrobni život.

- Izraelova se vjera u prekogrobni život radikalno razlikuje od grčkog pojma besmrtnosti. U grčko-filozofsko govoru o besmrtnosti izvire iz spekulacije; kod Izraela je on plod životnog iskustva o kojem Izrael mnogo razmišlja. - Tri su elementa sudjelovala u rađanju vjere u prekogrobni život: a) vjera u Jahvu, jedinoga Boga; b) iskustvo bolesti, patnje, progona u kojima su kopnili zemaljski ideali; c) iskustvo Božjeg vodstva kojim je rasla vjera u Božju svemogućnot. Demitologizacija smrti bila je potrebna da bi se shatilo da je Jahve Bog živih a zajendištvo s njim jedini način da čovjek uđe u život. Smrt i grijeh protivnici su Božji stoga. Bog pobjeđuje po svome sinu smrt i grijeh.

Izraelova riječ

Iz tekstova SZ nalazimo stupnjevito razvoj vjere u prekogrobni život:
1) U Prop i Joba sve je besmisleno i život i smrt. No Prop je spreman živjeti - Prop 2,24-25. Job se muči u svom životu i patnji. No ipak se predaje u ruke Otkupitelju - Job 19,25-27.;
2) U pjesmi o Sluzi Jahvinu u Iz 53 očituje se misao da bolest, osamljenost, smrt nisu tek kazna za grijeh, nego su put pravednika koji tako otkupljuje druge. Bolest i patnja postaju sada mjesto štovanja Boga. Patnik je Jahvi se predao pa se ne mora ni smrti ni bilo čega bojati - Iz 53.
3) Ps 16 prožet je sigurnošću da je Jahve jači od podzemlja. bog nosi čovjeka kroz smrt u novi život. Stog mi se raduje srce i kliče duša .. Ps 16,9-10. Ps 73,23-28 zajedništvo s Bogom jače je od raspada tijela; zajedištvo s Bogom jedina je istinska stvarnost.
4) U Dn knjizi nalazimo najasniji izričaj starozavjetne vjere u uskrsnuće. Pjesma triju mladića koji su simbol kako se patnjom dolazi do pobjede. Dn 12,2-3.;2 Mak govori o životu s Bogom ili o nekom životarenju. Tko ulazi u Božju istinu i pravdu taj ulazi u život. 2 Mak 7. Juda Makabejac prinosi žrtvu za vojnike s vjerom u uskrsnuće. Mud u 3 pog. ima lijep tekst: Duše su pravednika u ruci Božjoj... Zaključak: biti s Bogom jednako je živjelti - to je važno za SZ.

utorak, 27.03.2007.

SPOLNOST U SZ I NZ (usporedba)

Stari Zavjet- smatra spolnošću stvarnost koju je Bog stvorio
na svoju sliku i priliku (post 1,27)
- 1. idealni brakovi (Postanak)
- 2. ljuska spolnost opterećena grijehom (Postanak)
- 3. posljedica istočnog grijeha
- 4. spolnost po sebi dobra (Pjesma nad pjesmama; Ez 24,16; Sir 26,13)

Novi Zavjet- Isus rezerviran prema lj. spolnosti
1. za razliku od rabina s poštovanjem i otvorenošću susretao sa ženama
2. kraljevstvu Božjem podređuje ljusku spolnost i seksualnost
3. Isus osuđuje unutarnji preljub te ga smatra teškim grijehom
4. grijeh bludnosti najteži grijeh
- Sv. Pavao – odreći se tjelesnih pohota, nečistoća i drugih mana
- m. i ž. jedno tijelo
- homo. i razne perverzije (Rim) protunaravno
- masturbacija- mekoputnici

OBJAVA- tri temeljne istine tijelo i lj. sek.
1. djelo Boga Stvoritelja – nečim dobro
2. odnos pomućen grijehom
3. odlučujuću riječ nema grijeh nego otkupljenje

petak, 23.03.2007.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SU ZABRANJENI PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Pravni razlozi- ima društvenu dimenziju, uredu samo u zakonitom braku- ugovorom- precizne pravne norme u ugovoru; ženidbenim ugovorom čovjek stječe pravo na bračne čine sa svojim bračnim drugom. Činiti te čine prije vjenčanja- prisvajati prava kojih još nema. Potpuno predanje i definitivni vez potvrditi pred zajednicom. Ako nema veza nema ni prava na taj život jer onda to nije prava ljubav već samo korist između dvoje ljudi.

Psihološki dokaz- jedino u zakonitom braku partneri doživljavaju puninu, radost, smirenje, veličinu, superiornost i osjećaj predominacije spolnog sjedinjenja. U predbračnim odnosima toga nema, a blokira se rast u ljubavi. Spolnim odnosima pogođena djevojka, nakon toga strahuje- progoni misao da će biti napuštena i osramoćena; puki stroj za nasladu muškarcu.

Biološki dokazi- usmjereno na začeće i rađanje djece, spolni čin čovjek ne smije onemogućiti. Normalni razvoj djeteta samo u zakonitom braku, spolno sjedinjenje ne izvan braka, jer dijete onda nema normalnih uvjeta za fizički i psihički razvoj.

Teološki dokaz- Sv. Pismo osuđuje sve vrste bludnosti na mnogo mjesta , a posebno NZ dokaz da su zabranjeni predbračni spolni čini. Čovjek nije apsolutni gospodar sebe ni svoga tijela, ni pojedinih njegovih moći, pa ni generativne moči, zato ne protiv Božje volje, a ta volja je samo u zakonitom braku u svrhu stvaranja novih ljudi i izričaj bračne ljubavi. Inocent IV. i Inocent XI. Tako i današnje učiteljstvo Crkve proglašuje pred. Odnose nedozvoljenima i grešnima.

pismo 2

Moj prijatelj u iskušenju ljubavi Božje i milosrđa upitao me kako to riješiti!



Dragi Mario,

Zar ljubav može biti istrošena? Ljubav se nikada ne može istrošiti jer ako se istroši onda nema više ni jedne ljubavi pa ni Božje. Zato kada osjetimo da nam fali ljubavi to je samo sotonsko maslo da nas prevari. Moramo se tome oduprijeti i živjeti u ljubavi prema svima i kada nam je teško onda pogotovo. Pišem ti ovo pismo da spoznamo zajedno koliko nas Bog ljubi i koliko daje svoje ljubavi nama grešnima ljudima. U istočnom obredu kažu umjesto «pružite mir jedni drugima» govore riječi «uz ljubite jedni druge da mir Gospodnji ostane s vama!». Tako daruju poljubac mira jedan drugome. To je naša prava vjera i mi se ponosimo time. Molitva je iskaz naše ljubavi prema Bogu svemogućem. Mir je znak ljubavi prema bližnjemu svome, a ako je prema bližnjemu onda je i Bogu. Moli se svemogućem Bogu da nas spasi od propasti osjećaja mira i ljubavi prema drugome.

Milosrdan je i milostiv Bog i spor je na srdžbu, koja bi trebala biti velika prema nama grešnima. On ne postupa po našim grijesima, jer ako bi tako postupao gdje bi mi bili. Pišem ti ovo pismo jer tako osjećam da sam dužan. Budi kao dijete koje plače za svojom majkom koja ga brani i ljubi. A kada je ugleda postane sretno jer zna da je majka tu i da nema potrebe više plakati za njom.
Gospodin zna tvoj put ali ga želi asfaltirati pomoću tvojih dobrih dijela, tako i ljubavi koja će biti iskazana bližnjemu.
Blagoslovio te Bog svojom desnicom. Poslao ti Duha branitelja, a anđeli bili s tobom da te čuvaju na svim tvojim putovima.

pismo

Jedna djevojka koja je osjetila nemir u svojem duhovnom životu te mi je rekla ovako: Mene je Bog napustio i više ne osječam da je uz mene. Ja se molim ali kao da su te moje molitve samo klapnja. Osječam jedan veliki nemir i bol oko srca jer mislim da me bog ne ljubi već da je okrenuo svoj obraz od mene!



Draga Duda,
mislio sam da sam izgubio smisao za molitvu i pobožnost; ali sam se prevario. Kada molim i razmišljam o Gospodu osjećam mir.

Ali obuze me strah jer Ga nisam dostojan. To je bio razlog moje sumnje u smisao molitve. Ali opet razmišljam i sam sebi se smijem; pa ja Ga toliko volim da padam od straha u ponore njegove milosti, u njegove ruke koje me nose tako da se osjećam kao perce. Zaista vam kažem ako ste s ili u Gospodinu putem molitve, briga vas je za sve kada krenete u život; svugdje će te Ga vidjeti i osjetiti u drugima.

Tako i ti Duda, nemoj posustajati, Bog je tu da te sluša, da mu dosađuješ. Kada dođu teški trenuci sjeti se svoga Anđela čuvara koji ima zadatak da tvoje probleme i taštine rješava ali samo ako se moliš. Milost koja ti je dana od Gospodina, koja je utkana u svakoga vjernika koji se moli, tada se aktivira i pomaže. Znaj da je On kao i blažena Bogorodica Djevica Marija u takvim trenucima samo tebi na raspolaganju. Sveti Bonaventura se jako mučio kada se u njemu pojavila sumnja o prisustvu Božjemu, ali nije posustao. Majka Tereza je u jednom trenutku rekla: «Sestre moje, mene je Bog napustio, tako me iskušava u mojim postupcima». Ako sveci mogu osjećati da ih je Bog napustio, onda kamoli se mi obični grješnici ne bi našli u takvoj situaciji. Ljubav koja nam je dana tj. koja je utkana u nas mora biti upućena u dva smjera. Prvi smjer je svakako prema Bogu, a drugi smjer je upućen prema čovjeku, bližnjemu koji je uvijek u tvojoj blizini. I uvijek i opet ponavljam da čovjek nije nikada sam, jer kako može biti sam ako je u svakom trenutku Bog sa nama. A kako osjetiti da je Bog sa nama? Pa jednostavno, tako što nam je obećao da će biti s nama sve do svršetka svijeta. Moramo se pouzdavati u Božju ljubav jer tako nam nikad neće umrijeti nada. Moramo vjerovati da ljubav uvijek ostane s nama i moramo se nadati da je Ljubav, koja je sam Bog, po onim Ivanovim riječima « Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu», ne dođemo do iskušenja vjere. Siguran sam da te Bog ljubi, koji je osjetio ljubav od Oca i koji je sama ljubav. A tako je i primio ljubav od svoje majke Marije koja ga je u svojem krilu dojila i hranila i koja ga je u svome krilu mrtvoga primila, kada joj je mač probo srce kojim nas ljubi. Neprestano moramo zahvaljivati Bogu što nas drži na ovome svijetu. A kako zahvaljivati? Molitvom, ljubljenjem i žrtvom. Sveti Benedikt je u svom pravilu napisao i uvijek naglašavao: «moli i radi». I sveti Pavao kaže: « Molitva bez dijela nije, ni kao djelo bez molitve, ugodno Bogu».

četvrtak, 22.03.2007.

MOLITVA SV. EFREMA SIRIJCA

Gospode i vladaru života mojega! Ukloni od mene duh lijenosti, malodušnosti, vlastoljublja i bespotrebnih riječi.

A duh razboritosti, poniznosti, strpljenja i čiste ljubavi udjeli meni, sluzi svojemu.

Da, Gospode moj i Kralju! Daj da radije gledam grijehe svoje nego da osuđujem brata svojega, jer ti si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amin.

Bože, milostiv budi meni griješnom.
Bože, očisti grijehe moje i smiluj mi se.
Nebrojeno puta sagriješih, Gospode, oprosti mi.

srijeda, 21.03.2007.

budi vjernik

Mnogo me mladih ispituje o pitanjima Crkve u odnosu na njih. Zanimljivo je to kako najviše ispituju o temama kao npr: celibat, život svečenika, molitva, pobačaj, homoseksualnost, spiritizam, egzorcizam, parapsihologija itd. To su zaista goruča pitanja koja su sada aktualna. Ja ću u ovom blogu obrađivati neke teme, ako imate pitanja na njih ću odgovarati ili Vas uputiti gdje će te doboiti odgovore. Ako želite i neke teme posebno ću obraditi. Ovaj blog nije samo ogranićen na Katolike, već se mogu svi koji se osječaju pozvanim priključiti se razgovoru ugodnom.
Ja ću svaki tjedan postavljati jedno pitanje i želio bih čuti vaša mišljenja i komentare i rasprave. Obrađivat ću različite teme kao one koje sam naveo već na početku, samo tu još spada i Liturgija, Odnos između Zapadne i Istočne Crkve itd. Biti će nam zanimljivo, krenimo drugačijim putem istine i života, jer jedino je u Bogu put, istina i život!



Usvako doba se možete obratiti ma mail: mjdebeli@yahoo.com
ili na adresu: Čirilometodska 1
10000 ZAGREB

Moje ime je: Martin Janči

Hvaljen Isus i Marija!Slava Isus Hristu!

<	travanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

<$NaslovBoxa$>

<$TekstBoxa$>